Rastimo u Gospodinu


U susret Duhu Svetom

Tko je Duh Sveti? Dugo vremena Duh Sveti je u Crkvi bio nekako u pozadini. Doduše molimo: «Vjerujem u Duha Svetoga.» (Apostolsko vjerovanje) i: «I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca, koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi, koji je govorio po prorocima.» (Nicejsko-carigradsko ili «misno» vjerovanje). Imamo svetkovinu Duhova, duhovsku devetnicu i lijepe himne njemu u čast. Ipak, vrijeme Duha Svetoga tek dolazi. Najnoviji Katekizam Katoličke Crkve posvećuje mu posebno (treće) poglavlje naslovljeno «Vjerujem u Duha Svetoga» (br. 683-747). Duh Sveti stoji u temeljima naše kršćanske vjere. Ne reče li sv. Pavao: «Nitko ne može reći 'Gospodin Isus' osim u Duhu Svetom» (1Kor 12,3). Pristup k Isusu kao Spasitelju događa se po Duhu Svetomu koji nas na to potiče, to nam omogućuje i budi u nama vjeru.

Navikli smo o Duhu Svetom govoriti kao Posvetitelju, za razliku od Oca Stvoritelja i Sina Otkupitelja. Naravno da to možemo samo uvjetno reći, jer «Duh Sveti je na djelu s Ocem i Sinom od početka do dovršenja nauma našega spasenja» (KKC, br. 686). No, on je objavljen i darovan tek u posljednjim vremenima koja su počela Isusovim utjelovljenjem.

Djeluje li Duh Sveti u nama? Lako nam je na to odgovoriti ako pogledamo nosimo li u sebi plodove Duha. A to su: «ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost» (Gal 5,22). Koliko su oni potrebni današnjem čovjeku i svijetu! Što ih manje ima, više ih treba. Ona druga djela protivna su Duhu. To su djela tijela, kako ih apostol naziva: «bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično» (Gal 19b-21a). Zaustavimo se malo u razmišljanju i provjerimo pojedinačno, jesu li u našem životu i u našoj zajednici prisutni oni prvi plodovi, a koliko ima ovih drugih! 

Više Duhu Svetom    

 


ODRŽAN TREĆI STUDIJSKI DAN ZA KATOLIČKE LAIKE IZ BIH

U Kući Navještenja u Gromiljaku kod Kiseljaka, a u skladu s preporukom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Vijeće za laike BK BiH upriličilo je, 17. travnja III. Studijski dan za predstavnike svih katoličkih laičkih društava (udruga, molitvenih skupina) s područja nad/biskupija u Bosni i Hercegovini. Susretu je predsjedao biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, a dobrodošlicu svim sudionicima zaželjela je kućna poglavarica sestara Družbi Služavki Malog Isusa s. Liberija Filipović izrazivši radost što se ovakav skup održava u njihovoj kući koja je i predviđena za razne duhovne susrete. Na susretu je sudjelovalo oko 60 predstavnika iz dvadesetak raznih laičkih društava. U uvodnoj riječi biskup Komarica je kazao kako će u središte svog susreta staviti zajedničko Euharistijsko slavlje jer se žele osloniti na Krista Gospodina te žarko moliti dar Njegova Duha kako bi bili u službi izgradnje kraljevstva Božjega. „Razgovarat ćemo o mnogobrojnim izazovima, potrebama i šansama kao i o poteškoćama s kojima se susrećete u svojim župama, odnosno u vašem djelokrugu. Zacijelo ćete se usuditi oblikovati i svoje želje vis-a-vis nas, vaših biskupa i svećenika, vaših župnika i njihovih pomoćnika. Mi smo Vam pred Bogom i Crkvom dužni pomoći u duhovnom i organizacijskom pogledu. Pomozite nam svojom molitvom ali i poticajima da Vam što učinkovitije možemo pomoći u Vašem apostolskom i misionarskom djelovanju u vašim obiteljima i župnim zajednicama“, kazao je biskup Komarica.

Biskup Komarica je potom imao izlaganje na temu: „Vjernik pred izazovom pluralnog društva“ osvrnuvši se na „demoralizaciju“ društva koja se očituje u količinskom povećanju moralnog zla, permisivnom karakteru društva i amoralnosti. Na osobit način progovorio je o kršćanskoj savjesti u permisivnom društvu. „S pravom očekuje javnost u našoj zemlji – i to ne samo hrvatska, katolička – da i mi, pripadnici Katoličke Crkve, makar brojčano prepolovljeni, pokažemo svoje vjerodostojno lice: kako i koliko smo kao katolici kvalitetni, koliko smo dosita 'potkovani' u poznavanju svoje vjere, koliko se trudimo oko što temeljitijeg poznavanja nauka Crkve, osobito njenog socijalnog nauka i koliko u životu provodimo u djelo tu nauku“, istaknuo je biskup Komarica.

Svi sudionici su vrlo zauzeto sudjelovali na Euharistijskom slavlju u sestarskoj kapelici koje je predslavio biskup Komarica. U prigodnoj propovijedi kazao je kako su današnji Isusovi učenici zaduženi odgovorno obavljati svoj posao u današnjem svijetu u svom konkretnom životnom ambijentu. “Na temelju gorkog iskustva užasne tragedije u ovoj našoj domovini, čije nehumane posljedice, na žalost, još uvijek trpe stotine tisuća obespravljenih njenih građana, mogu reći ovo: gdje i kada izostane tj. prestane važiti prvenstvo duhovnih vrednota, gdje i kada se ubije u čovjeku moralni zakon, gdje i kada se odbaci Boga i transcendentalnu dimenziju čovjeka, da tu i tada također čovjek u svome dostojanstvu i svojoj neponovljivosti biva odbačen, a nastupa lavina brutalnosti, nasilja, nereda, opće destrukcije i uništenje s mnogostrukim i dalekosežnim posljedicama za pojedince pa i cijele narode“, rekao je biskup Komarica.
Cijeli popodnevni rad bio je posvećen predstavnicima laičkih društava pa je svatko imao prigodu predstaviti svoje društvo te progovoriti o načinu na koji djeluje kao i o eventualnim poteškoćama s kojima se susreće. Bilo je riječi i o mogućem organiziranju regionalnih susreta laičkih društava, a izražena je i želja da dođe do jednog takvog susreta na razini Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. (kta)


VRIJEME ZA PRIJATELJA!

 

Niti jedna ljubav neće trajati ako oni, koji se vole, ne provode vrijeme zajedno.

A vjernost Bogu sastoji se u tome da vodim računa da redovito provodim vrijeme sa Bogom. Bog ne kontrolira vrijeme, jer nije samo vrijeme važno, nego vjernost u prebivanju sa njime. Koliko vremena provodim s „ovozemaljskim prijateljima,“ a koliko s prvim istinskom prijateljem? (Iv 15,15) „Više vas ne zovem slugama… vas sam nazvao prijateljima.“ Zato vrijeme koje provedemo (u razgovoru) sa Bogom zovemo MOLITVA. Sve vrste molitva su jako važne: u obitelji, u maloj ili većoj grupi, ali temelj za sve njih je osobna molitva. Ali vrhunac svih molitva je onaj pravi susret u Euharistiji.

Kao što gladuješ i žeđaš za hranom i vodom u određeno vrijeme dana, tako žeđaj i za vremenom molitve. Osobna molitva je susret i iskustvo s Bogom. To nije nešto što se može naučiti. Molitva je poput plivanja. Netko drugi ti može objasniti način na koji ćeš plivati, ali pokrete rukama i nogama kojima ćeš se održati na vodi moraš sam učiniti. Tako je i u molitvi – netko te može gurnuti u struju Žive Vode, ali na tebi je da plivaš!


Dobro došli!

 

Čovjek može ići u nebo

Bez zdravlja                 Bez bogatstva
Bez slave                Bez velikog imena
Bez znanja             Bez nahranjenosti
Bez kulture                         Bez ljepote

  Bez prijatelja
  Bez tisuću drugih stvari

    Ali u nebo nikada ne može ići
  BEZ KRISTA!

 

"Ja sam put, istina i život, nitko ne
dolazi Ocu osim po meni."
Ivan 14, 6